Jedna je od rijetkih žena među kolegama pčelarima u udruženju „Apis” iz Starog Bara je Eva Vujović (79), pčelarka iz barskog naselja Popovići. Vodi brigu o 80 društava na padinama planina Rumija i Sutorman, i skoro svakog dana, i po kiši i po suncu, prelazi kilometre do svog pčelinjaka. Ponosna je na solidne prinose meda, ali još više na to što je dokazala da podjela na ženske i muške poslove ne treba da postoji.
- Najstariji sam član pčelarskog udruženja „Apis”. Možda je neobično da se žena bavi ovim muškim poslom, ali ja potičem iz pčelarske familije, i tu sam stekla ljubav prema pčelama. Na početku sam bila alergična na njihov ubod, i to dugo godina, ali srećom organizam se navikao na te ubode, i na kraju sam postala imuna. U radu sa pčelama pomaže mi kćerka Maja, naravno koliko je to moguće jer je zaposlena - kaže ona.
Eva podsjeća da pčelarstvo spada u jedan od težih poslova. Međutim, njoj su pčele na prvom mjestu i nikada joj nije teško palo da radi oko njih.
- Moram da radim sve i to je fizički naporan posao, i nekad se odreknete mnogo čega. Ima naravno i troškova. Prošle godine nije bilo izlučivanja nektara iz biljaka, i skoro smo ostali bez meda, ne samo mi nego cijela Crna Gora. Naša država je bogata medonosnim biljkama, i imamo šanse da sve to iskoristimo.
Došlo je do klimatskih promjena i pčele ostaju bez nektara, a to je ono što im je najvažnije. Ljudi kad vide jedan cvijet u proljeće pitaju me ima li meda. Važno je znati da je pčela veoma važna u oprašivanju, one su stvorene da oprašuju biljke, da bismo imali hrane, jer bez oprašivanja nema nam života. Pčele bez meda ne mogu, a mi im ga oduzimamo, iako je to njihova hrana. Nažalost, pčele stradaju baš od nas, onda kad se oprašuju voćke - priča Eva.
Dodaje da su odricanja nužna. Pčelinjak zahtjeva disciplinu, kako bi se svi poslovi uradilo na vrijeme.
- Pčele traže da se radi, ne kad vi možete, nego kad njima treba. Ako tako radite, imaćete i prihoda i ići će vam dobro pčelarstvo. Znači, na vrijeme ako treba lijek, na vrijeme prehrana, na vrijeme proširivanje legla.
Sve to je neophodno da bude baš kad njima treba. Pčelar znači biti dobar čovjek, upoznati u prirodi medonosne i ljekovite biljke i prskati prije ili posle cvjetanja voćke.
Suština života nije u tome da se samo živi, već da se zdravo živi. Med, propolis i svi proizvodi od pčela su blago, to nijedna laboratorija ne može da napravi, mi to nažalost znamo, ali ignorišemo. Nedostaju nam svijest i znanje. Pčela je ostala u prirodi milionima godina, a čovjek je taj koji ih iskorištava za svoje dobro - kaže naša sagovornica.
Na mnogim sajmovima i manifestacijama Eva je dobijala zlatne i srebrne medalje. Nedavno je dobila zlatnu medalju za kvalitet meda na manifestaciji održanoj u Brčkom.
- Moram istaći da je puno falsifikovanog meda, imamo ga pored magistralnih puteva, u prodavnicama, na pijacama, ali nije to trend samo kod nas, toga ima manje-više svuda u svijetu - upozorava pčelarka.
Pčele je, kako kaže, preokupiraju, a time i opuštaju. Pčele je relaksiraju i odmaraju posle napornog dana.
- Uz pčele zaboravite probleme ako ih imate. One imaju tu čast da na našoj planeti koriste cvjetove i nektar iz njih, i da produžavaju vrstu. Pčele nikoga ne ugrožavaju i one su nam od Boga dane - kaže ona.
D.S.

---

Makedonski dokumentarac ostavio jak utisak
Vujovićeva ukazuje i na makedonski dokumentarac „Zemlja meda”.
- Junakinja filma Hatidža živi u zabačenom selu sa starom nepokretnom majkom koja ima 80 godina, i praktično žive od pčela. Te pčele su u kamenu, najprimitivnije što može biti, ali ona ima ogromnu ljubav prema pčelama, tako ih i gaji. Med i saće nosi u Skoplje, prodaje i od toga živi. Možete misliti kakav je to siromašan život. Ona kad uzima med iz kamena kaže pola - pola. Tako joj i dolikuje jer ostavlja pola pčelama da im ne fali hrana, a pola nosi i prodaje - kaže Eva.